Sunce tudjeg neba
Mnogi globalni ekonomski
a, u direktnoj vezi s tim i migracijski tokovi su nastali planom
jakih interesnih grupacija ili su jednostavno tok dugogodisnje
inercije, ma da su kod ekonomskih strucnjaka misljenja podeljena kada
je u pitanju teorija “inercije”.
U svakom slucaju, dok
svest pojedinca ali i “malih” drzava je okrenuta ka ovakvim
procesima iz ugla “nemog posmatraca”, mi kao gradjani, moramo se
prilagodjavati takvim tokovima, ali i truditi se da prevazidjemo prvo
kao pojedinci, a zatim i kao zajednica takav pogled.
Na svetskoj ekonomsko –
politickoj sceni, realno, ne postoje veliki i mali. Mnogim, narocito
ekonomskim pravcima kretanja svetske ekonomije , a koji direktno
uticu na sve ostalo, pa i na migracijske tokove, ne upravljaju
“velike drzave”, vec interesne grupacije, pa cak i pojedinci -
“um caruje, snaga klade valja”. Svako od nas, a narocito drustvo
kao celina jedne oblasti, drzave, regiona , moze mnogo vise uticati
na kvalitet svog zivota i na tekuce ekonomsko – politicke –
migracijske tokove koji su prisutni u jednoj sredini, jer, na svaku
specificnu pojavu iz oblasti ekonomije, politike, migracija treba
brzo reagovati uz detaljnu analizu iz najjednostavnijeg razloga sto
uglavnom dugorocne posledice budu katastrofalne, dok kratkorocno
posmatrano ponekad su “planirani” tokovi ove vrste toliko dobro
osmisljeni da posmatracu izgledaju cak i pozitino.
Generalni problem gradjana
u celom svetu, je opste razmisljanje pojedinca “sta ja tu mogu”,
problem drustva je podsvesno razmisljanje “moze biti i gore ,
dobro je”, a u slucaju nase Srbije, dok je svest gradjana u ovom
pogledu takva, dok nemo gledamo mnoge trenutne procese od pravca
demografske strukture, migracijskim procesa samim tim i ekonomskim
resursima pa i u pogledu radne snage , a koja je uslov za jaku
privredu proizvodno orijentisane ekonomije, u vrlo bliskoj
buducnosti, ne pricamo o periodu od nekoliko vekova, vec o relativno
kratkim vremenskim periodima od samo 15-20 godina, klizimo ka
najrealnijoj “kataklizmi” ekonomije, demografije i drustva kao
celine. I ponovo, osvrnucemo se na osnovu i apsolutni, koren
problema: “... pa sve ja to znam, ali sta ja tu mogu, nemogu ja
stati na granice i ne dozvoljavati mladima da odlaze u neke
razvijenije ekonomije ili stvoriti novih par miliona dece, ili
dovesti ekonomiju na visi nivo, povecati proizvodnju i upetostruciti
izvoz ...” , medjutim, realnost je drugacija, i samo aktivacijom
prvo pojedinca, pa zatim drustvenih grupa u pravcu bolje buducnosti –
mozemo promeniti ili bar ublaziti sadasnje negativne tokove.
G.U. - D.V.